1. Dubrovnik — od osnutka grada od 1358. презентация по теме Общие темы

  • 1.Dubrovnik - od osnutka grada od 1358.
Povijesni pregled
  • Dubrovnik
  • Dubrovnik i njegovo uže okružje
Ovdje su se u višestoljetnim ljudskim radom pripitomljenom/humaniziranom i  kultiviranom krajoliku, trijezno postavljena na strateški važnim točkama uz prometnice i na uzobalju, svila brojna slikovita sela i naselja te pravi mali urbani dragulji -  srednjovjekovni, jedinstvenim zidinama opasani i na pomno razrađenoj urbanističkoj matrici podignuti gradovi. 
To su na prevlaci poluotoka Pelješca Ston s velikom izvorno sačuvanom i još uvijek proizvodno aktivnom solanom utemeljenom još u antičkim vremenima i  Mali Ston s tvrđavom Korunom i renesansnim lukobranom. 
U zapadnom dijelu Konavala, pak, podignut je Cavtat čije su srednjovjekovne zidine preživjele samo u manjim segmentima ali zato je na širem gradskom području ostalo sačuvano podosta vrijedne kulturno-povijesne baštine nastale u razdoblju od antičkih vremena do današnjih dana
  • Pogled na Bokar
  • Gradska luka
  • Dubrovnik, pogled iz zraka
  • Ston
  • Stonska solana
  • Mali Ston
  • Cavtat
  • Veza Grada i njegova užeg područja
Dubrovnik je u svom gotovo tisućljeće i po dugom povijesnom trajanju ostvario vrlo uspješnu simbiozu sa svojim - do kraja 15.st.- stalno rastućim posjedom. 
Kultiviranost cjelokupnog dubrovačkog područja (područja negdašnje samostalne Republike). Ono je, kako u  povijesnim vremenima tako i danas, po tradiciji, uz ribolov, bilo egzistencijalno okrenuto poljodjelstvu, osobito proizvodnji povrća, vina i maslinova ulja. Zato ne čudi oplemenjenost prostora nepreglednim i brižljivo njegovanim vinogradima, vrtovima, voćnjacima i maslinicima, kao ni njegova označenost  brojnim većim ili manjim crkvicama kojima se zazivalo nebesku milost i zaštitu. 
Na posjedima bliže gradu, pak, pojedine vlasteoske obitelji (i to je jedna od dubrovačkih osobitosti i veliki doprinos renesansnoj kulturi življenja)  gradile su nenametljivo i u prirodno okružje organički uklopljena, skladno oblikovana ladanjska zdanja – ljetnikovce. U njihovim se  kompleksima (zgradama, vrtovima, perivojima, šetnicama…), u idili osvojene Arkadije i podalje od gradske vreve, živjelo ugodno, u bogatom kulturnom ozračju i u posvemašnjem suglasju s prirodom
  • Rasprostranjenost ljetnikovaca
  • Ljetnikovac Bunić-Kaboga, Batahovina
  • Ljetnikovac
Petra Sorkočevića, Lapadska obala
  • Ljetnikovac Petra Sorkočevića
  • Sorkočevićev ljetnikovac, Komolac
  • Sorkočevićev ljetnikovac, Komolac
  • Ljetnikovac Stay, Batahovina
  • Dubrovnik - specifičnosti grada

 
Čvrsti gradski obrambeni bedemi - sublimni fortifikacijski sklop kojega čini sustav funkcionalno povezanog moćnog i visokog kamenog ziđa, predziđa, kula, bastiona i tvrđava iz 13 - l7. st., kojim je Grad branio svoje žitelje i svoju slobodu. 
Detaljno i svrsishodno planiranoj gradskoj strukturi koja je iznjedrena s nesvakidašnjim skladom i mjerom kako u detaljima izvedenih arhitektonskih objekata i urbanističkih odnosa tako i u njihovoj povezanosti u cjelinu. 
Izgradnja renesansnih ladanjskih zdanja-ljetnikovaca i kulturu života ostvarenu u tijesnoj vezi s prirodom itd…
  • Epidaur
Unatoč povoljnom položaju – izgrađen na poluotoku pokraj dva zaljeva koja su se vezano za vjetrove mogla alternativno koristiti kao sigurna sidrišta  i branjen zidinama utvrde Spilan, te trima otočićima koji ga štite od vjetrova s juga (Mrkan, Bobara i Supetar),  Epidaur nije bio grčko naselje
Vjerojatno je da su u epidaurskom okružju jezgru činili Iliri asimilirani s Keltima koji su se na Balkanskom poluotoku pojavili u 4.st.pr.Krista, 
Epidaur se prvi put spominje 47.g.pr.Krista, Nešto kasnije, za vladavine Augusta, Epidaur je uzdignut na razinu kolonije, a naziv grada nije grčkog porijekla, što je imalo veliki utjecaj na mitove koji su se vezivali za njega i Dubrovnik, nego latinskog – čini se od ilirskog latiniziranog toponima koji možda znači iza šume 
Epidaur je najvjerojatnije nastao kao ilirsko ribarsko selo ili kao utvrda korisna gusarima, a zatim su ga nakon osvajanja snalažljivi Rimljani razvili za svoje potrebe
Od bogate rimske baštine do danas je preostalo tek nekoliko natpisa i ruševnih temelja nekih zgrada, a dva mitreja, jedan uklesan u stijeni nad pučem u Moćićima, drugi nađen na groblju na ulazu u Cavtat (danas u Bogišićevoj kući na cavtatskoj rivi), govore o vjeri rimskih legionara
Epidaur -32 km dugom akveduktu (od izvora Ljute u Dubravci do Cavtata, danas nažalost gotovo potpuno razrušenom), čiji su kanali (canales) dijelom pod zemljom a dijelom na lukovima dali ime  okrugu Konavle
  • Rimska cesta kroz Epidaurum
  • Strateški značaj Dubrovnika
Vrh stijene Laus/Raus, nepristupačan s morske strane, bio je sam po sebi dobro prirodno zaštićen, a kaštel, ako je i postojao, bio je predaleko da bi branio luku
Pustijerna, zbog niže razine mora, bila je površinom veća nego danas i izdignutija iz mora pa su uvjeti za život bili povoljni – sve to upućuje na postojanje naselja  i fortifikacija na Pustjerni
Također, zbog svog geografskog položaja Ragusa – Dubrovnik je bio ključna točka za kontrolu srednjodalmatinskih otoka ali i za osiguranje Otrantskih vrata i istočnosredozemnog pomorskog puta
Dubrovnik i njegova luka bili su sa širim područjem dobro povezani pomorskim ali i kopnenim karavanskim prometnicama, što je omogućila na ovom prostoru blaža konfiguracija terena; takve se prometnice nisu mogle razviti južno od Dubrovnika, sve do rijeke Bojane, jer konavoske i crnogorske obale su strme i nepristupačne i odvajaju more od zaleđa; prema sjeverozapadu, pak, za prolazak u unutrašnjost najpovoljnija je bila tek dolina rijeke Neretve
To potvrđuje grčki korijen imena grada – Ragusa (od laus, raus),kao i najnoviji arheološki nalazi u gradskoj luci
  • Arheološka istraživanja
U arheološkim istraživanjima  nakon potresa iz 1979. u blizini današnje  katedrale  pronađeni su ostaci zidova kaštela iz kasnoantičkog vremena (4/5..st.?), a u temeljima otkriveni su ostaci temelja trobrodne troapsidalne kasnoantičke bazilike, koja svojom veličinom ukazuje na postojanje crkvenog objekta (6-8.st.?)  
      Značajni dokazi o postojanju ranijeg urbano organiziranog života na ovim prostorima pronađeni su i u najnovijim arheološkim istraživanjima na Lokrumu, oko Katedrale, u luci i u Pustjerni..
Grčki novac iz 4-3. st. pr.Kr. pronađen prilikom arheoloških istraživanja ispod Katedrale i na Bunićevoj poljani
Ilirski novac iz 2.st.pr.Kr. Pronađen u arheološkim istraživanjima ispod Katedrale i na Bunićevoj poljani
Fragment rimske nadgrobne ploče iz 1.st., pronađen u Pustijerni – ploča je podignuta pripadniku VIII. dobrovoljačke kohorte, koja je stacionirana u Dalmaciji od početka 1. do kraja 3.st.
Fragmenti nadgrobnih rimskih ploča na Bunićevoj poljani (1-3.st.), u Biskupskoj palači (3.st.) i poviše Doma staraca Domus Christi
Rimski novac iz 1- 4.st. ispod Katedrale i Bunićeve poljane 
Ostaci kasnoantičkih amfora u Gradskoj luci, 4.st.
.
  • Pretpostavljeni kaštio na sv. Mariji
  • Prva tri seksterija prema dosadašnjim tvrdnjama
  • Dubrovnik u 6.st.- vjerojatniji razvitak grada - iz Pustijerne i luke, prema kaštelu na vrhu stijene
  • Razvitak grada kroz stoljeća
  • Pustijerna, kolijevka grada
  • Kasnoantički stupovi u ulici Dante Alighierija
  • Ostaci ranokršćanske bazilike
  • Dijelovi kasnosantičkih stupova od sijenita, danas bitve na gatu Ponte -Malome mulu
  • Dio kasnoantičkog stupa od sijenita na gatu Ponte
  • Ulomak ranokršćanskog pilastra, spolija u pročelju kuće, Ulica kneza Hrvaša br.10
  • Kasnoantička  konzola, ugrađena kao spolija u pročelje kuće u Ulici kneza Hrvaša br.10
  • Ulomak ranokršćanskog pilastra, Ulica Stjepana Gradića 1
  • Ranokršćanski kapitel
  • Kaštel – uz luku ili na stijeni ?
Prema ovim arheološkim nalazima izvjesno je da je ishodišni seksterij –kolijevka grada -  bila Pustijerna, a ne seksterij Kaštio kako se još i danas tvrdi
Naime, podaci o postojanju vojne utvrde - kaštela na vrhu stijene Laus vezuju se samo uz legende i pisanje kasnijih kroničara ali ne i uz pouzdane arheološke podatke - na tom mjestu - ispod današnjeg samostana Sv.Marije - arheološka istraživanja nikad nisu provedena.
Uz vjerojatnu antičku luku organiziranu na mjestu današnjeg „porta“ zasigurno se vrlo rano razvilo naselje-trgovište koje je kao i pomorski prolaz između otoka Lokruma i obale branio kaštel izgrađen na mjestu današnje crkve sv.Bartola
Uz luku i na stijeni Raus/Lave svio se kasniji grad.
  • Kasnoantički zid ispod crkve sv.Bartula i ostaci predromaničke crkve sv.Kuzme i Damjana
  • Krstionica i zid kasnoantičkog kaštela, danas ispod Bunićeve poljane
  • Ostaci temelja bizantske bazilike
  • Apsida bizantske bazilike
  • Ruševine crkve sv.Stjepana
  • Ostaci romaničke crkve sv.Vlaha
  • Mit-priča o nastanku grada
Na početku 7.st. (614.g.) na stjenoviti poluotok Laus /Raus  podno brda Brgat / Srđ sklonio se, to je već povijesno sasvim pouzdan podatak, dio ili cijelo stanovništvo obližnjeg Epidauruma (danas Cavtata – Cavtat od riječi civitas) porušenog i opljačkanog u rušilačkoj provali Avara i Slavena (među kojima je bilo i hrvatskih plemena); 
Strma stijena Laus/Lave/Raus s proširenim naseljem i plitki zaštićeni zaljev s lukom položenom između stijene na jugu i prisojnih obronaka brda Srđ (vis. 412 m) tada gusto obraslih hrastovom šumom -  dubravom na sjevernoj strani zaljeva, te razvedeni poluotok (danas Lapad) s još jednom sigurnom lukom udaljenom par kilometara zapadno od stijene (Gruška uvala) kao i obilje izvora pitke vode u neposrednom okružju (Zaton, Ombla, Mlini, Šumet…), bili su vrlo privlačno i poželjno stanište za život, 
Postupnim stapanjem u 7/8. st. ili nešto kasnije oformljeno je jedinstveno naselje nazvano Ragusa (grčki korijen naziva), a u 12.st. i slavenskim imenom Dubrovnik
  • Rast grada
Od 8.st. nadalje naselje Ragusa se gospodarski razvijalo nezaustavljivo prerastajući u grad. Šireći se na obližnje ozemlje sve kvalitetnije se utvrđivalo, najprije drvenim i suhozidnim fortifikacijama, a onda i zidovima građenim od kamena i vapna
Vrijeme je to i početka gradnje prvih gradskih predromaničkih crkvica  - Sv.Kuzme i Damjana (ispod crkve Sv.Bartola), Sv.Petra (u današnjoj muzičkoj školi), Sv.Stjepana i dr. od kojih će, uz kasnije pregradnje, neke preživjeti i do naših dana -  Sv.Nikola, Sv.Luka, crkva Preobraženja Kristova- Od Sigurate i dr.
  • Predromanički zabat oltarne pregrade, Muzej Dominikanskog samostana
  • Crkva Sv.Bartula, predromanički portal
  • Crkva Sv.Nikole, Prijeko
  • Predromanički reljef iz crkve sv.Nikole, Prijeko
  • Crkva sv. Luke
  • Relikvije
  • Crkvica Preobraženja Kristova - “Sigurata”
Crkvica Sigurata na Prijekome spominje se u pisanim izvorima od kraja 12. st.
izraziti primjer dubrovačkog predromaničkog stila gradnje. 
Njezinoj trotravejnoj lađi s kupolicom u srednjem polju iz 11. st., nakon velikog potresa 1667. pridodane su dvije bočne lađe..
  • Crkvica “Sigurata”
  • Crkvica Sv.Mihajla, Ston
  • Predromanika, crkva Sv.Mihajla, Ston
  • Crkva Sv. Nikole na Koločepu
  • Crkva Sv.Nikole, Koločep
  • Sv.Mihajlo, Koločep
  • Crkva Sv.Mihajla, Koločep, rekonstrukcija i usporedni tloris crkve(gore) s tlorisom crkve “Sigurate” (dole)
  • Crkva Sv.Mihajla, Koločep, rekonstrukcija
  • Crkva Sv.Ivana, Šilovo selo, Šipan, prije obnove
  • Crkva Sv.Ivana, Šilovo selo, Šipan
  • Crkva Sv. Ivana, Šilovo selo, Šipan
  • Crkva Sv.Petra, Šipan
  • Crkva Sv.Petra, Šipan
  • Crkva Sv.Petra, Šipan
  • Epidemija kuge
Sredinom 14.st. grad je već dobro utvrđen kamenim zidinama debljine tri lakta (1 lakat = 55 cm.) i nije se morao previše bojati neke oružane opsade
Međutim od jedne se pošasti nije bilo lako obraniti - od crne smrti - kuge -  koja je i u Dubrovniku kao i u mnogim srednjovjekovnim gradovima odnijela mnogo života; iako su se Dubrovčani rigoroznim zakonskim odredbama trudili što je moguće više suzbiti kužne bolesti epidemije su se povremeno javljale otežavajući život u gradu; tako je bilo i 1348.
Kao zavjetni dar za spas od crne smrti naručeno je u Paola Veneziana raskošno urešeno Raspeće  koje je 1352. postavljeno u tjemenu trijumfalnog luka u crkvi Dominikanskog samostana
Paolo Veneziano, talijanski slikar (oko 1333 – 1360.), najznačajniji je gotički slikar prve polovine 14.st. u Veneciji i Sredozemlju; draperiju je rješavao ornamentalnom modelacijom i u delikatnim bojama; asimiliravši bizantska slikarska iskustva Veneziano je ustaljene slikarske teme uspio oživiti duhom gotike i talijanskog trecenta

1377. u strahu od kužnih bolesti koje bi putujući trgovci mogli donijeti u grad, donesena je odluka o uspostavi karantene na otoku Mrkanu; svaki putnik i njegova roba morao je ostati u karanteni 40 dana kako bi se utvrdilo da li je zdrav ili nije; to je bila prva organizirana karantena u svijetu
Если вам понравился материл вы можете разместить его у вас на сайте.
Открыть доклад
Скачать
Презентация по теме 1. Dubrovnik — od osnutka grada od 1358.. Материал содержит 72 слайдов. Вы можете использовать его для подготовки к уроку Общие темы. Он будет полезен как ученикам и студентам, так и преподавателям школ и вузов. Вы можете просмотреть презентацию у нас на сайте или скачать к себе. Все материалы абсолютно бесплатны.

1.Dubrovnik - od osnutka grada od 1358. Povijesni pregled

Dubrovnik i njegovo uže okružje Ovdje su se u višestoljetnim ljudskim radom pripitomljenom/humaniziranom i kultiviranom krajoliku, trijezno postavljena na strateški važnim točkama uz prometnice i na uzobalju, svila brojna slikovita sela i naselja te pravi mali urbani dragulji - srednjovjekovni, jedinstvenim zidinama opasani i na pomno razrađenoj urbanističkoj matrici podignuti gradovi. To su na prevlaci poluotoka Pelješca Ston s velikom izvorno sačuvanom i još uvijek proizvodno aktivnom solanom utemeljenom još u antičkim vremenima i Mali Ston s tvrđavom Korunom i renesansnim lukobranom. U zapadnom dijelu Konavala, pak, podignut je Cavtat čije su srednjovjekovne zidine preživjele samo u manjim segmentima ali zato je na širem gradskom području ostalo sačuvano podosta vrijedne kulturno-povijesne baštine nastale u razdoblju od antičkih vremena do današnjih dana

Dubrovnik, pogled iz zraka

Veza Grada i njegova užeg područja Dubrovnik je u svom gotovo tisućljeće i po dugom povijesnom trajanju ostvario vrlo uspješnu simbiozu sa svojim - do kraja 15.st.- stalno rastućim posjedom. Kultiviranost cjelokupnog dubrovačkog područja (područja negdašnje samostalne Republike). Ono je, kako u povijesnim vremenima tako i danas, po tradiciji, uz ribolov, bilo egzistencijalno okrenuto poljodjelstvu, osobito proizvodnji povrća, vina i maslinova ulja. Zato ne čudi oplemenjenost prostora nepreglednim i brižljivo njegovanim vinogradima, vrtovima, voćnjacima i maslinicima, kao ni njegova označenost brojnim većim ili manjim crkvicama kojima se zazivalo nebesku milost i zaštitu. Na posjedima bliže gradu, pak, pojedine vlasteoske obitelji (i to je jedna od dubrovačkih osobitosti i veliki doprinos renesansnoj kulturi življenja) gradile su nenametljivo i u prirodno okružje organički uklopljena, skladno oblikovana ladanjska zdanja – ljetnikovce. U njihovim se kompleksima (zgradama, vrtovima, perivojima, šetnicama…), u idili osvojene Arkadije i podalje od gradske vreve, živjelo ugodno, u bogatom kulturnom ozračju i u posvemašnjem suglasju s prirodom

Rasprostranjenost ljetnikovaca

Ljetnikovac Bunić-Kaboga, Batahovina

Ljetnikovac Petra Sorkočevića, Lapadska obala

Ljetnikovac Petra Sorkočevića

Sorkočevićev ljetnikovac, Komolac

Sorkočevićev ljetnikovac, Komolac

Ljetnikovac Stay, Batahovina

Dubrovnik - specifičnosti grada Čvrsti gradski obrambeni bedemi - sublimni fortifikacijski sklop kojega čini sustav funkcionalno povezanog moćnog i visokog kamenog ziđa, predziđa, kula, bastiona i tvrđava iz 13 - l7. st., kojim je Grad branio svoje žitelje i svoju slobodu. Detaljno i svrsishodno planiranoj gradskoj strukturi koja je iznjedrena s nesvakidašnjim skladom i mjerom kako u detaljima izvedenih arhitektonskih objekata i urbanističkih odnosa tako i u njihovoj povezanosti u cjelinu. Izgradnja renesansnih ladanjskih zdanja-ljetnikovaca i kulturu života ostvarenu u tijesnoj vezi s prirodom itd…

Epidaur Unatoč povoljnom položaju – izgrađen na poluotoku pokraj dva zaljeva koja su se vezano za vjetrove mogla alternativno koristiti kao sigurna sidrišta i branjen zidinama utvrde Spilan, te trima otočićima koji ga štite od vjetrova s juga (Mrkan, Bobara i Supetar), Epidaur nije bio grčko naselje Vjerojatno je da su u epidaurskom okružju jezgru činili Iliri asimilirani s Keltima koji su se na Balkanskom poluotoku pojavili u 4.st.pr.Krista, Epidaur se prvi put spominje 47.g.pr.Krista, Nešto kasnije, za vladavine Augusta, Epidaur je uzdignut na razinu kolonije, a naziv grada nije grčkog porijekla, što je imalo veliki utjecaj na mitove koji su se vezivali za njega i Dubrovnik, nego latinskog – čini se od ilirskog latiniziranog toponima koji možda znači iza šume Epidaur je najvjerojatnije nastao kao ilirsko ribarsko selo ili kao utvrda korisna gusarima, a zatim su ga nakon osvajanja snalažljivi Rimljani razvili za svoje potrebe Od bogate rimske baštine do danas je preostalo tek nekoliko natpisa i ruševnih temelja nekih zgrada, a dva mitreja, jedan uklesan u stijeni nad pučem u Moćićima, drugi nađen na groblju na ulazu u Cavtat (danas u Bogišićevoj kući na cavtatskoj rivi), govore o vjeri rimskih legionara Epidaur -32 km dugom akveduktu (od izvora Ljute u Dubravci do Cavtata, danas nažalost gotovo potpuno razrušenom), čiji su kanali (canales) dijelom pod zemljom a dijelom na lukovima dali ime okrugu Konavle

Rimska cesta kroz Epidaurum

Strateški značaj Dubrovnika Vrh stijene Laus/Raus, nepristupačan s morske strane, bio je sam po sebi dobro prirodno zaštićen, a kaštel, ako je i postojao, bio je predaleko da bi branio luku Pustijerna, zbog niže razine mora, bila je površinom veća nego danas i izdignutija iz mora pa su uvjeti za život bili povoljni – sve to upućuje na postojanje naselja i fortifikacija na Pustjerni Također, zbog svog geografskog položaja Ragusa – Dubrovnik je bio ključna točka za kontrolu srednjodalmatinskih otoka ali i za osiguranje Otrantskih vrata i istočnosredozemnog pomorskog puta Dubrovnik i njegova luka bili su sa širim područjem dobro povezani pomorskim ali i kopnenim karavanskim prometnicama, što je omogućila na ovom prostoru blaža konfiguracija terena; takve se prometnice nisu mogle razviti južno od Dubrovnika, sve do rijeke Bojane, jer konavoske i crnogorske obale su strme i nepristupačne i odvajaju more od zaleđa; prema sjeverozapadu, pak, za prolazak u unutrašnjost najpovoljnija je bila tek dolina rijeke Neretve To potvrđuje grčki korijen imena grada – Ragusa (od laus, raus),kao i najnoviji arheološki nalazi u gradskoj luci

Arheološka istraživanja U arheološkim istraživanjima nakon potresa iz 1979. u blizini današnje katedrale pronađeni su ostaci zidova kaštela iz kasnoantičkog vremena (4/5..st.?), a u temeljima otkriveni su ostaci temelja trobrodne troapsidalne kasnoantičke bazilike, koja svojom veličinom ukazuje na postojanje crkvenog objekta (6-8.st.?) Značajni dokazi o postojanju ranijeg urbano organiziranog života na ovim prostorima pronađeni su i u najnovijim arheološkim istraživanjima na Lokrumu, oko Katedrale, u luci i u Pustjerni.. Grčki novac iz 4-3. st. pr.Kr. pronađen prilikom arheoloških istraživanja ispod Katedrale i na Bunićevoj poljani Ilirski novac iz 2.st.pr.Kr. Pronađen u arheološkim istraživanjima ispod Katedrale i na Bunićevoj poljani Fragment rimske nadgrobne ploče iz 1.st., pronađen u Pustijerni – ploča je podignuta pripadniku VIII. dobrovoljačke kohorte, koja je stacionirana u Dalmaciji od početka 1. do kraja 3.st. Fragmenti nadgrobnih rimskih ploča na Bunićevoj poljani (1-3.st.), u Biskupskoj palači (3.st.) i poviše Doma staraca Domus Christi Rimski novac iz 1- 4.st. ispod Katedrale i Bunićeve poljane Ostaci kasnoantičkih amfora u Gradskoj luci, 4.st. .

Pretpostavljeni kaštio na sv. Mariji

Prva tri seksterija prema dosadašnjim tvrdnjama

Dubrovnik u 6.st.- vjerojatniji razvitak grada - iz Pustijerne i luke, prema kaštelu na vrhu stijene

Razvitak grada kroz stoljeća

Pustijerna, kolijevka grada

Kasnoantički stupovi u ulici Dante Alighierija

Ostaci ranokršćanske bazilike

Dijelovi kasnosantičkih stupova od sijenita, danas bitve na gatu Ponte -Malome mulu

Dio kasnoantičkog stupa od sijenita na gatu Ponte

Ulomak ranokršćanskog pilastra, spolija u pročelju kuće, Ulica kneza Hrvaša br.10

Kasnoantička konzola, ugrađena kao spolija u pročelje kuće u Ulici kneza Hrvaša br.10

Ulomak ranokršćanskog pilastra, Ulica Stjepana Gradića 1

Ranokršćanski kapitel

Kaštel – uz luku ili na stijeni ? Prema ovim arheološkim nalazima izvjesno je da je ishodišni seksterij –kolijevka grada - bila Pustijerna, a ne seksterij Kaštio kako se još i danas tvrdi Naime, podaci o postojanju vojne utvrde - kaštela na vrhu stijene Laus vezuju se samo uz legende i pisanje kasnijih kroničara ali ne i uz pouzdane arheološke podatke - na tom mjestu - ispod današnjeg samostana Sv.Marije - arheološka istraživanja nikad nisu provedena. Uz vjerojatnu antičku luku organiziranu na mjestu današnjeg „porta“ zasigurno se vrlo rano razvilo naselje-trgovište koje je kao i pomorski prolaz između otoka Lokruma i obale branio kaštel izgrađen na mjestu današnje crkve sv.Bartola Uz luku i na stijeni Raus/Lave svio se kasniji grad.

Kasnoantički zid ispod crkve sv.Bartula i ostaci predromaničke crkve sv.Kuzme i Damjana

Krstionica i zid kasnoantičkog kaštela, danas ispod Bunićeve poljane

Ostaci temelja bizantske bazilike

Apsida bizantske bazilike

Ruševine crkve sv.Stjepana

Ostaci romaničke crkve sv.Vlaha

Mit-priča o nastanku grada Na početku 7.st. (614.g.) na stjenoviti poluotok Laus /Raus podno brda Brgat / Srđ sklonio se, to je već povijesno sasvim pouzdan podatak, dio ili cijelo stanovništvo obližnjeg Epidauruma (danas Cavtata – Cavtat od riječi civitas) porušenog i opljačkanog u rušilačkoj provali Avara i Slavena (među kojima je bilo i hrvatskih plemena); Strma stijena Laus/Lave/Raus s proširenim naseljem i plitki zaštićeni zaljev s lukom položenom između stijene na jugu i prisojnih obronaka brda Srđ (vis. 412 m) tada gusto obraslih hrastovom šumom - dubravom na sjevernoj strani zaljeva, te razvedeni poluotok (danas Lapad) s još jednom sigurnom lukom udaljenom par kilometara zapadno od stijene (Gruška uvala) kao i obilje izvora pitke vode u neposrednom okružju (Zaton, Ombla, Mlini, Šumet…), bili su vrlo privlačno i poželjno stanište za život, Postupnim stapanjem u 7/8. st. ili nešto kasnije oformljeno je jedinstveno naselje nazvano Ragusa (grčki korijen naziva), a u 12.st. i slavenskim imenom Dubrovnik

Rast grada Od 8.st. nadalje naselje Ragusa se gospodarski razvijalo nezaustavljivo prerastajući u grad. Šireći se na obližnje ozemlje sve kvalitetnije se utvrđivalo, najprije drvenim i suhozidnim fortifikacijama, a onda i zidovima građenim od kamena i vapna Vrijeme je to i početka gradnje prvih gradskih predromaničkih crkvica - Sv.Kuzme i Damjana (ispod crkve Sv.Bartola), Sv.Petra (u današnjoj muzičkoj školi), Sv.Stjepana i dr. od kojih će, uz kasnije pregradnje, neke preživjeti i do naših dana - Sv.Nikola, Sv.Luka, crkva Preobraženja Kristova- Od Sigurate i dr.

Predromanički zabat oltarne pregrade, Muzej Dominikanskog samostana

Crkva Sv.Bartula, predromanički portal

Crkva Sv.Nikole, Prijeko

Predromanički reljef iz crkve sv.Nikole, Prijeko

Crkvica Preobraženja Kristova - “Sigurata” Crkvica Sigurata na Prijekome spominje se u pisanim izvorima od kraja 12. st. izraziti primjer dubrovačkog predromaničkog stila gradnje. Njezinoj trotravejnoj lađi s kupolicom u srednjem polju iz 11. st., nakon velikog potresa 1667. pridodane su dvije bočne lađe..

Crkvica “Sigurata”

Crkvica Sv.Mihajla, Ston

Predromanika, crkva Sv.Mihajla, Ston

Crkva Sv. Nikole na Koločepu

Crkva Sv.Nikole, Koločep

Sv.Mihajlo, Koločep

Crkva Sv.Mihajla, Koločep, rekonstrukcija i usporedni tloris crkve(gore) s tlorisom crkve “Sigurate” (dole)

Crkva Sv.Mihajla, Koločep, rekonstrukcija

Crkva Sv.Ivana, Šilovo selo, Šipan, prije obnove

Crkva Sv.Ivana, Šilovo selo, Šipan

Crkva Sv. Ivana, Šilovo selo, Šipan

Crkva Sv.Petra, Šipan

Crkva Sv.Petra, Šipan

Crkva Sv.Petra, Šipan

Epidemija kuge Sredinom 14.st. grad je već dobro utvrđen kamenim zidinama debljine tri lakta (1 lakat = 55 cm.) i nije se morao previše bojati neke oružane opsade Međutim od jedne se pošasti nije bilo lako obraniti - od crne smrti - kuge - koja je i u Dubrovniku kao i u mnogim srednjovjekovnim gradovima odnijela mnogo života; iako su se Dubrovčani rigoroznim zakonskim odredbama trudili što je moguće više suzbiti kužne bolesti epidemije su se povremeno javljale otežavajući život u gradu; tako je bilo i 1348. Kao zavjetni dar za spas od crne smrti naručeno je u Paola Veneziana raskošno urešeno Raspeće koje je 1352. postavljeno u tjemenu trijumfalnog luka u crkvi Dominikanskog samostana Paolo Veneziano, talijanski slikar (oko 1333 – 1360.), najznačajniji je gotički slikar prve polovine 14.st. u Veneciji i Sredozemlju; draperiju je rješavao ornamentalnom modelacijom i u delikatnim bojama; asimiliravši bizantska slikarska iskustva Veneziano je ustaljene slikarske teme uspio oživiti duhom gotike i talijanskog trecenta 1377. u strahu od kužnih bolesti koje bi putujući trgovci mogli donijeti u grad, donesena je odluka o uspostavi karantene na otoku Mrkanu; svaki putnik i njegova roba morao je ostati u karanteni 40 dana kako bi se utvrdilo da li je zdrav ili nije; to je bila prva organizirana karantena u svijetu

Работа может использоваться для проведения уроков и докладов по предмету "Общие темы"

Множество презентаций и докладов на общие темы помогут вам найти интересный материал, получить новые знания и ответят на самые разные вопросы